Претрага
Close this search box.

Znanje kao Univerzalna Istina

Celog života nešto učimo. Od malih nogu krećemo sa lekcijama. Kako da hodamo, govorimo, pišemo, uče nas vaspitanju, kulturi, finom ponašanju. Ali nas ne uče življenju. To čini sam Život.

To je nekako više proizvoljno. Ko koliko ugrabi ili ima privilegiju da prođe bolje. Koja je granica saznanja, koje je merilo koliko znamo?

U školi nas ocenjuju, i deca i roditelji su pod pritiskom standarda koje obrazovni sistem određuje. Da li je to pravo merilo naših saznanja? Koliko kvalitativno možemo to znanje da primenimo u životu?

Dešava se da nam deca dolaze kući sa pregršt pitanja “zažto je ovo ovako, a ono onako”… Na mnoga pitanja i dalje nemamo odgovor.

Potencijal koji naš mozak ima je mnogo veći od onoga što koristimo, a u nauci je i dalje ogroman deo nepoznanica. Istrazivački duh koji posedujemo je avanturizam koji nam je dat po rođenju. Tokom života neko ostaje na koloseku istraživača, neko se povlači u sebe i u tišini dolazi do spoznaja. Za takvu akciju potreban je smiren um i posvećeno vreme sa fokusom na jasno određenu temu.

U samadhi stanjima dostižu se Univerzalne Istine koje posvećenici prenose onima koji “traže znanje”. Tragaoci, misionari, duhovni istraživači, poneseni potrebom za saznanjem kroz inicijacije dolaze do istine.

U davnim vremenima kada je vladalo “zlatno doba” učenje se prenosilo telepatski, znanje se jednostavno živelo. Nije bilo pisanih knjiga jer nije bilo potrebe za tim. Kasnije se desio zaborav pa je logična potreba za pojavom papirusa i glinenih tablica na kojima su beleženi zapisi sa savetima i instrukcijama. Iz vremena starih civilizacija Egipta, Indije, Mesopotamije, Kine, saznajemo koliko je kolektivna Svest bila razvijena i koje su norme tada vladale.

Vede su najstariji pisani zapisi u kojima su sadržani kako mudri saveti tako i neoborive činjenice koje su potvrđene kroz evoluciju čovečanstva. Za njihovo saznanje potrebno je tri života kako bi se zatvorio krug istine. I dalje je mali broj onih koji su upoznati sa znanjem Apsolutne istine i žzivotne mudrosti kroz učenja Veda.

Znanje ako je iskljucivo je neznanje.

KOJA JE NAŠA POJEDINAČNA ULOGA U SVEMU TOME?

Imati priliku da prepoznamo sopstvenu ulogu u evoluciji Svesti je čin lične slobode i odgovornosti. U prilici smo da više nego ikad pratimo različite ponude znanja. Odluka u kom smeru ćemo ići često bira naša ambicija da budemo u nečemu bolji ili drugačiji u odnosu na druge. Na šta se oslanjamo u svojoj introspekciji kada u tišini preispitujemo sebe koliko o nečemu znamo? Možda se ne slazete sa ovom tvrdnjom? Hajde da je zajedno prokomentarišemo.

Sokrat je pred kraj zivota rekao: ”Ja znam da ništa ne znam”.

Što više saznajem, manje znam.

Podeli članak:

Još objava:

Prijavite se na naš newsletter