Stopalo kao ljubavni fetiš

Prema jednoj američkoj anketi o najprivlačnijim delovima tela, stopalu pripada peto mesto, iza očiju, kose, čitavog tela i zadnjice.

Milovanje nečijih stopala, naročito ako su lepa može da probudi ozbiljnu strast, pa se stoga na stopalo računa kao na osetljivu erogenu zonu. Psihoanaliticari (Frojd, Jung) stopalu su davali jako faličko značenje dok je cipela ženski simbol.

Stopalo je to koje treba da se prilagodi. Otud toliko posvećivanje izboru atraktivne lakovane salonke sa visokom potpeticom koja svojom elegancijom izmamljuje uzdahe očaranih muškaraca.

Za mnoge je stopalo i dalje fetiš, a cipela ta koja izaziva jak seksualni nadražaj. Zamislite onda očaj žene koja ima ružna stopala i koja umesto da ih sa ponosom otkriva, počinje da ih se stidi. Duboko u njenoj intimi nastaje rascep znajući da je usko nežno stopalo odraz prefinjenosti i ženstvenosti. Ona bi tako želela da ima lepo stopalo ne široko i deformisano. I svako uglavljivanje u elegantnu salonku za nju je komplikovano jer se u njoj oseća nezgrapno i nesigurno.

U sebi gaji potajno divljenje za devojke koje se u takvim cipelama ponašaju kao da su bose. Tako im leži sexy obuća, kao salivena. A ja se osećam nespretno i smotano. Ne umem ni da stojim u njima a kamoli hodam.

Cipele nam daju samopouzdanje i sigurnost na ulici ili naprotiv priželjkujemo da niko ne gleda u našem pravcu. „Ne treba niko da zna da sam se jedva obula“, u sebi komentarišu tek iščilele devojke ali poriv za preranim odrastanjem je jači.

Visoka štikla pokazuje da sam odrasla i da znam da se staram o sebi. Zato cipela na neki način određuje i našu intimnu zrelost.

Da li više volimo ravnu komotnu sandalu ili ćemo radije birati dvanaesticu? Koji utisak ostavljam hodom birajući baletanke ili salonke, i kada je to devojčica prerasla u devojku koja samopuzdanje bazira na izboru obuće i sigurnom hodu?

Setimo se vremena starih istočnjackih kultura u kojima su devojčicama majke obmotavale stoplala, poštujući tradiciju potčinjavanja muškarcu. Iako sa ove distance to izgleda kao nemilosrdan i sputavajuci čin, i jedna i druga strana prihvatale su običaj kao najvišu čulnu prefinjenost.

Muškarci su uživali u ovom kultu ženskih stopala i cipela, posmatarajući ih kao fetiš ljubavi, a žene su po svaku cenu težile da steknu naklonost muškaraca.

Pored ženstvenog hoda, muškarac je počeo da obožava i mala stopala, da im se divi, da o njima peva pa je od njih napravio ljubavni fetiš. Tako su noćne papučice zauzele važno mesto u erotskom pesništvu, a kult obožavanja stopala nastavio se do danas sa razlikom u visini potpetice.

Mnoge žene kažu da ne znaju da hodaju u ravnom već samo u štikli. To im je u prirodi i toga se ne odriču. Na svojevrstan način to je odraz suptilne ženstvenosti i pritajene seksualnosti kojom žena pokazuje svoju snagu i dominaciju. Pa čak i da nemamo priliku za svakodnevnim nošenjem takve obuće, u najluđoj noći možemo sebi priuštiti zabavu na štiklama pa posle kako bude. Jer ženi možete uskratiti mnogo toga, ali pravo na ženstvenost u elegantnoj salonki – NIKAKO!



Zakažite Vaš termin

error: Sadržaj je zaštićen!!