Refleksologija kao put izbora

U fazi pripreme za prvu Školu korekcije obilka stopala i čukljeva manuelnim tehnikama, imala sam prilično vremena da ispregledam ponudu tekstova na našem omiljenom Google-u. Refleksologija je otvorila moj put alternative te ’97, kada ni slutila nisam da će postati baza mog daljeg profesionalnog usavršavanja.

Kao holandski đak, podstaknuta pažnjom divne gospođe Eri Sizo i holandske Ambasade, obrela sam se u visokoj školi za alternativnu medicinu.

Kao Alisa u zemlji čuda, teško mi je bilo u početku da prihvatim da su ljudi tako obični i da se leče jednostavnim tehnikama. Na momente mi je delovalo neozbiljno baš zato što je tako dostupno svima. Tek kasnije sam shvatila da je znanje povezano sa kulturom, a ono sa nasleđem predaka. Bez politizovanja, osude ili pohvale, ljudi su spremni da rade na sebi prihvatajući da su jednako odgovorni za uspeh lečenja koliko i njihovi doktori.

Holandija je za mene bila previše kruta zemlja sa rigidnim pravilima, te nikako nisam mogla da nađem kalup koji bi mi odgovarao. Zbog toga mi je još teže bilo da razumem kako su tako „kruti“ otvoreni za lečenje alternativom?

Suština je u prihvatanju znanja kao podloge, pozitivnih rezultata kao posledice, pa je čarobna formula objasnila relaksiranost i vedar osmeh staraca u pastelnim odelima na ulicama. U sećanjima na dane u Den Hagu, najveći utisak su ostavile doterane gospođe u šsarenim sakoima, lepršavim šeširima, detinjeg osmeha i razdraganih pokreta. Spremne da svoju cirkulaciju, hladne noge i otečene zglobove istretiraju dobrom fefleksoterapijom.

Bez stida ili arogancije, rezervisale bi svoj termin i prepustili se stimulaciji zdravlja preko stopala. Na polici ordinacije moje profesorke Terrace, redom su bili poređani razliciti komadi lapis lazulija, citrina, pirita, ametista, malahita, labradorita, kao i njihove esencije.

Prilika da se sretnem sa tako velikim komadima je za mene bilo kao u filmu Hari Potera!! A tek činjenica da ću praviti njihove esencije bila je ravna magiji. Do momenta kada sam se upoznala sa divnom Ingrid koja me je uvela u carstvo Bahovih esencija. Prvi susret sa „rescue remedi“ je bio više nalik naučnoj fantastici, jer zaboga, kako jedan lek može sve da leči?

Iznenađenje je bilo još veće kada je došao red na aromaterapiju. Pa zar ovi ljudi nemaju prave lekove nego se služe sve nekim dodatnim narodnim lakim mešavinama?!

Holandija mi je pomerila mozak. Posle završenih studija na Višoj medicinskoj, nikako mi nije išlo u glavu da ću se baviti lečenjem kristalima i esencijama žutog noćurka ili još bolje određivati karakter osobe odabirom eteričnih ulja!

Iako sam u duši filozof, prepoznala sam da je na mene najveći trag ostavio racionalni Spinoza koji je naravno poticao iz Holandije. Ali ima jedna strane ove zemlje koja je drugačija, mističnija, otvorenija, a dolazi od njenih stanovnika. Moji učitelji bili su podjednako Holanđani, ali i Indonezani. I upravo je G. Her bio prvi Indonežanin koji me je uveo u priču Akasha i paralelnih svetova. Čak i sa svim kasnijim školama, susretima, neobičnim ljudima, G.Her i dalje neoborivo čuva poziciju vrhovnog neobavezujuceg učitelja. Koji poznaje tajne i nenametljivo nudi znanje.

Prvi susret sa javanskim sanskritom me nije uplašio, već raspalio maštu (ili sećanje) na obaveze koje imam prema Indoneziji. Ni slutila nisam da sam tada otvorila vrata jednoj zemlji koja će mi ukrasti srce i obeležiti moj život zauvek.

A ceo ovaj tekst je nastao kao posledica guglanja i traženja relevantnih tekstova o refleksologiji. Naišla sam na kratak inspitrativan tekst, prepoznajući svoja putovanja i intervjue u tekstovima mladih blogera. I zahvaljujem na njihovoj radoznalosti i prihvatanju tehnika koje su ranije bile retkost, a sada su tema o kojoj se rado piše.



Zakažite Vaš termin

error: Sadržaj je zaštićen!!